Edin Urjan Kukavica

Vjerni Bogu, vjerni Bosni / Franjevci i sufije – čuvari duše Bosne Franjevci su uvijek bili „vjerni Bogu i vjerni Bosni“, kako bi rekao pokojni fra Petar Anđelović, dok se dolazak sufija na tlo Bosne i Hercegovine, također, veže za vrijeme mnogo prije pojave Osmanlija i islama kao zvanične, državne religije. No, ono što je važnije jeste da se i za jedan i drugi oblik duhovnosti, služenja Bogu, može vezati istinska težnja u smislu razvijanja duha tolerancije i zajedništva u ovoj zemlji, piše Faruk Vele u tekstu objavljenom na portalu TV N1. Duhovni tragovi Profesor Franjevačke teologije u Sarajevu fra Ivo Marković, objašnjavajući ovaj fenomen, naglašava važnost teme, kako on kaže, odlučujućih duhovnosti na području i u povijesti Bosne. "Naime, te duhovnosti su temeljni okvir svega duha, svih duhovnosti i kultura koje su oblikovale dušu Bosne. Svakako tu spada franjevačka duhovnost kao jedna od temeljnih odrednica katoličkoga duha, te, kako ste spomenuli, duhovni po

Bosnom i Hercegovinom, u inat Ustavu, ne vladaju ni Bošnjaci, ni Srbi, ni Hrvati, ni Ostali... Bosnom i Hercegovinom vladaju strah i laž. Strah ne vlada samo međunacionalnim odnosima nego, prije svega, unutarnacionalnim jer svako protivljenje dominantnom etnonacionalističkom narativu u najmanjem, (do)nosi optužbe za nacionalnu izdaju, a potom i sve druge vidove izravnog i neizravnog pritiska, uglavnom egzistencijalne prirode. A što se tiče laži, njih ima nekoliko vrsta. Najveća laž na koju smo svi kolektivno i pojedinačno nasjeli je da u Bosni i Hercegovini postoje tri strane. Nikada nisu postojale! Oduvijek su postojale samo dvije: za i protiv Bosne i Hercegovine. Iz prva četiri pasusa sami zaključite ko je protiv a ko za BiH, uključno i ove k'o fol građanske, lijeve, nezavisne, pravedne, narodne... A jedna od najglupljih je ona da građanska Bosna i Hercegovina ide na štetu bilo koga, pa i vječito minoriziranih ili majoriziranih Hrvata... Čega se boje Hrvati u Bosni i Herce

Bajram je, 22. august 2018. godine ili 11. zu-l-hidždže 1439. godine po hidžri, ali muslimani nemaju previše razloga za slavlje, radost i veselje, smatra šejh Edin Urjan Kukavica. Ističe da su mnogi prejeftino prodali svoj integritet za ovaj svijet i njegove blagodati te da u današnje vrijeme ništa nije jeftino osim obraza, a i on se mora prodati da bi stomak bio pun. Razlog zbog kojeg bi slavlje trebalo izostati je što su muslimani, ističe, u najgoroj situaciji u svojoj savremenoj historiji: podijeljeni su po svakom zamislivom i nevjerovatnom osnovu, ne da se ne vole, premda bi trebali biti kao braća, nego se mrze kao najgori dušmani, ono što je jednima sveto, drugi smatraju svetogrđem, ono što je jednima skupo, drugi prodaju u bescijenje, ono u što jedni vjeruju, drugi smatraju krivovjerjem. "U zemlji sa nešto više od tri miliona stanovnika više od pola miliona je nezaposlenih, gotovo četiri stotine hiljada penzionera, niko ne zna koliko je onih koji se eufemistički na

...a možda to samo istina progovara iz njih. Djeca rođena one godine kad je došla demokratija i kada su „naši“ konačno došli na svoje, sada imaju 27-28 godina, završili su ili nisu završili fakultete, neki su i masterirali... ako su u srodstvu, makar i najdaljem, sa demokratama imaju posao i to u državnoj upravi ili nekom od „naših“ javnih preduzeća i imaju osiguranu sadašnjost, a ako sve bude kako treba i budućnost (makar još osam godina)... oni su sigurno, pouzdano i odano glasali već nekoliko puta, naravno uvijek za „naše“... ili nisu glasali jer su nezaposleni, bezidejni, bezvoljni, nezainteresirani... ili, pak, ne žive ovdje. Njihovi roditelji (oni koji nisu demokrati) godinama su obijali pragove i potucali se od biroa za zapošljavanje do rada na crno, a ako su i ulovili neki „bijeli posao“ rade za 400-600 KM, u najboljem slučaju 800, ako su uopće prijavljeni onda je to na minimalac i na toliko im se izdvajaju nameti na platu i nameti iz plate... oni koji se nisu snašli kubure